crni dane a crna sudbino
kako su me dlani zasvrbili
u ad mi se svijet pretvorio
probudi mi buhe u kožuhe
rani tijelo ognjem elektrizma
mrtvu glavu ne diže iz groba
gleda majmun sebe u zrcalo
težak vijenac al je voće slatko
čaša žuči ište čašu meda
a kamoli glavu od kupusa
suza moja nema roditelja
divlji vepar ima a ne čovjek
kome zakon leži u topuzu
usred podne tamo i ovamo
pučina je stoka jedna grdna
ja se nadam veselome glasu
neka bude što biti ne može
a duhana nesta u toboce
ćud je ženska smiješna rabota
dobra vatra a jošt bolje vino
koji su ti jadi mandušiću
uleće mi jedna muha u nos
jedna slamka među vihorove
iako je lijepo vrijeme
ljepša mi je od vile bijele
mene nikad jošt pritisla nije
sirjak tužni bez nigđe nikoga
na lovćen sam vazda ljetovao
velikaši grdne kukavice
a bez njih se poslovat ne može
moje pleme snom mrtvijem spava
kapetan sam od careva grada
lađa nam je ljuska od jajeta
divne sparte i velikog rima
malo rukah malena i snaga
ređasmo se naokolo vinom
umuti se mozak u tikvini
u veselo carstvo poezije
ko na brdo ak i malo stoji
hajd otolen što koješta drobiš
kako su me dlani zasvrbili
u ad mi se svijet pretvorio
probudi mi buhe u kožuhe
rani tijelo ognjem elektrizma
mrtvu glavu ne diže iz groba
gleda majmun sebe u zrcalo
težak vijenac al je voće slatko
čaša žuči ište čašu meda
a kamoli glavu od kupusa
suza moja nema roditelja
divlji vepar ima a ne čovjek
kome zakon leži u topuzu
usred podne tamo i ovamo
pučina je stoka jedna grdna
ja se nadam veselome glasu
neka bude što biti ne može
a duhana nesta u toboce
ćud je ženska smiješna rabota
dobra vatra a jošt bolje vino
koji su ti jadi mandušiću
uleće mi jedna muha u nos
jedna slamka među vihorove
iako je lijepo vrijeme
ljepša mi je od vile bijele
mene nikad jošt pritisla nije
sirjak tužni bez nigđe nikoga
na lovćen sam vazda ljetovao
velikaši grdne kukavice
a bez njih se poslovat ne može
moje pleme snom mrtvijem spava
kapetan sam od careva grada
lađa nam je ljuska od jajeta
divne sparte i velikog rima
malo rukah malena i snaga
ređasmo se naokolo vinom
umuti se mozak u tikvini
u veselo carstvo poezije
ko na brdo ak i malo stoji
hajd otolen što koješta drobiš
https://www.facebook.com/jelena.micic.jefimija?fref=ts |