P. P. Njegoš "Gorski vijenac"

crni dane a crna sudbino
kako su me dlani zasvrbili

u ad mi se svijet pretvorio
probudi mi buhe u kožuhe

rani tijelo ognjem elektrizma
mrtvu glavu ne diže iz groba

gleda majmun sebe u zrcalo
težak vijenac al je voće slatko

čaša žuči ište čašu meda
a kamoli glavu od kupusa

suza moja nema roditelja
divlji vepar ima a ne čovjek

kome zakon leži u topuzu
usred podne tamo i ovamo

pučina je stoka jedna grdna
ja se nadam veselome glasu

neka bude što biti ne može
a duhana nesta u toboce

ćud je ženska smiješna rabota
dobra vatra a jošt bolje vino

koji su ti jadi mandušiću
uleće mi jedna muha u nos

jedna slamka među vihorove
iako je lijepo vrijeme

ljepša mi je od vile bijele
mene nikad jošt pritisla nije

sirjak tužni bez nigđe nikoga
na lovćen sam vazda ljetovao

velikaši grdne kukavice
a bez njih se poslovat ne može

moje pleme snom mrtvijem spava
kapetan sam od careva grada

lađa nam je ljuska od jajeta
divne sparte i velikog rima

malo rukah malena i snaga
ređasmo se naokolo vinom

umuti se mozak u tikvini
u veselo carstvo poezije

ko na brdo ak i malo stoji
hajd otolen što koješta drobiš

https://www.facebook.com/jelena.micic.jefimija?fref=ts